Sajma K. Feratović, profesorica jezika i književnosti

Jezičke nedoumice Bošnjaka u Crnoj Gori

Danas smo svjedoci funkcionalnog nepostojanja bosanskog jezika kako u formalnom tako i u neformalnom govru, a poseban vid gušenja postojanja bosanskog jezika je kroz obrazovni sistem. Poznato je da se naziv bosanski jezik nalazi u zvaničnom imenu nastavnog predmeta Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski  jezik i književnost, a da osim imena taj predmetni progam ne uključuje specifičnosti našeg jezika, čime su generacija bošnjačke djece obrazovane (i biće obrazovane) na službenom, nematernjem jeziku, te time u fazi formiranja identiteta jezik kao glavna komponenta jednog naroda biva izostavljena. Ovakvo obrazovanje ne ostavlja prostora za očuvanje jezika i specifičnih dijalekata. Zašto je za jedan jezik važno očuvanje dijalekata. Standardni jezik je prije svega normirani jezik, to je jezik književnosti, naučni, administrativni čije su glavne osobine čistoća, pravilnost i jasnoća. Jezik nastaje iz jednog ili više dijalekata i to, kada se, hajde da kažemo sakupe sve osobine i onda se proglasi i imeuje određeni standardni jezik. Književni ili standardni jezik se smatra prestižnim, dok se nestandardni jezik i određeni dijalekti često zanemaruju i potiskuju, te se često smtraju nebitnim, posebno u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore. A suština je, da nema dijalekta ne bi bilo standardnog jezika. Normalno je i očekivano da se jezik mijenja, te da mi danas drugačije govorimo od naših djedova i to je normalan jezički proces. Problem koji se kod nas javlja uz aroganciju, odbojnost i nepoželjost prema našem BOSANSKOM jeziku među svim slojevima društva (ako uopšte možemo govoriti o slojevima)  dolazi iz dominantne upotrebe CRNOGORSKOG i SRPSKOG, te zbog aktuelne političke situacije, gdje bi svi da prigrabe bošnjačku kulturu (kompletno nasljeđe), čime bi bošnjački narod bio utopljen u drugu veću skupinu naroda. Nemali broj Bošnjaka se osjeća Crnogorcima (iskreno se nadam da i taj broj opada sa razvojem trenutnih političkih problema na teritoriji cjelokupne Crne Gore), a svoj jezik imenuju kao crnogorski, određeni broj koji je rodbinski blizak Albancima, biva polagano asimiliran. Posmatrajući ovu pojavu, ali i pojavu Muslimana u nacionalnom smislu uočavamo da jedan dio bošnjačkog naroda ima krizu identiteta i osjećaja pripadnosti, te s toga ukoliko ne dođe do promjena, Bošnjaci će se teško izvući iz „čizama“ koje trenutno nose Goranci.

Identitet, standarni, te nestandardni jezik, kao i dijalekti ovdje su spomenuti u kontekstu neosviješćenosti naroda i manjka informacija, jer kod nas je karakterističan period šutnje u trajanju i više od 100 godina. Činjenica je da određena naučna saznanja treba konstantno da ponavljamo te stavljamo u prvi plan, radi lakšeg „varenja“ posojanja jedinstvene jezičke stvarnosti u bosanskome jeziku. Jedna od takvih činjenica je i da, bosanski jezik ima 5 dijalekata, 4 su matičnog BH prostora, a 5. je sandžački.“Sandžački dijalekt dijeli se na: sjeveroistočni (novopazarski), gornjipolimski (plavsko-gusinjski), srednjepolimski (bjelopoljsko-rožajski) i donjepolimski (prijepoljsko-pljevaljski) poddijalekt. Njemu pripada i mrkovićki poddijalekt, koji nije u Sandžaku, već u južnoj Zeti, odnosno crnogorskom primorju (okolina Bara), ali govorno spada u sandžački dijalekt“[1]. Radi jasnijeg, geografskog lokaliziranja bosanskog jezika citiraću riječi Dževada Jahića napisane u Gramatici bosanskog jezika, „To znači da je bosanski jezik uobličen i sačuvan u granicama administrativno-političke podjele koja je za vrijeme Turske postojala na središnjem južnoslovenskom prostoru. To su granice Bosanskog pašaluka.[2]“  Usljed neinformisanosti, pa tek neznanja, naš narod je sklon da svoje jezičke specifičnosti nudi, poklanja prije svega crnogorskome jeziku. Čime se po automatizmu, a svi smo toga svjesni, bošnjačko kulturno nasljeđe raspada i biva učinjeno tuđim.

Slabosti jezičkog identiteta i prijedlozi za predstojeći popis stanovništva

Jezičko-identitetski problemi dovede do asimilacije, pa se postavlja pitanje, da li se i kako može uticati na očivanje bosanskog jezika, ali i Bošnjaka u nacionalnom smislu.  Ovdje želim da se fokusiram na tri segmenta, čijom se aktuelizacijom može izvršiti značajan uticaj na bošnjački narod u susret popisu stanovništva.

Ti segmenti su:

Neadekvatno obrazovanje;
Neiskorišten medijski prostor;
Izdavaštvo i kulturni život;

Neadekvatno obrazovanje

Prije nego pređem na obrazloženje o neadekvatnom obrazovanju, zbog onih koji su prisutni, a nisu u otpratili, ja sam na prethodnim okruglim stolovima u organizaciji Bošnjačkog vijeća, odradila detaljnu analizu predmetnih programa i udžbenika za nastavni predmet Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost od I do V razreda, te sačinila prijedlog dopuna i planova i udžbeničkih sadržaja te se neću zadržavati na taj dio.

Pod neadekvatnim obrazovanjem podrazumijevam, prije svega, nepostojanje bosanskog jezika među nastavnim predmetima, ali i nepostojanje historije sa nascionalnim elementima, odnosno naučno-historijskim događajima koji su bitni za Bošnjake. Sljedeća bitno zapostavljena oblast je umjetnost, kako likovna, tako i muzička. Bosanski jezik se izučava u okviru nastavnog predmeta Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i knjižensot i u osnovnoj i u srednjoj školi. Neoboriva je činjenica da u udžbenicima za jezik u osnovnoj školi NE POSTOJI, ni jedna lekcija, niti jedan ishod koji makar upućuje na specifičnost bosanskog jezika. (Objašnjenje, recimo u učenju FUTURA I, skraćenica, udvostručavanja suglasnika, glas h…). U sljedećem periodu bilo bi poželjno aktuelizirati priču o izradi DODATAKA za udžbenike i to za, bosnaski jezik i književnost, historiju, muzičko i likovno, ali jako je bitno da to odradi institucija, odnosno Bošnjačko vijeće, nikako pojedinci. U pripremi za ovu raspravu odradila sam jedno malo istraživanje u kojem su obuhvaćeni moji fb prijatelji iz Gusinja, Plava, Berana, Petnjice, Rožaja, Podgorice i Bara. Jedno od pitanja na istraživanju bilo je, Koji je vaš MATERNJI JEZIK? Rezultati su sljedeći, bosanskim govori 75%, crnogorskim 20%, nekim drugim 5%, a za ovu temu jako su bitni odgovori na pitanje, Da li biste htjeli da vaše dijete umjesto predmeta Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost u školi uči Bosanski jezik i književnost, gdje je 90% istaklo da bi željelo da Bosanski jezik i književnost, kao nastavni predmet, bude dio obrazovanja njihove djece, dok je 10% protiv. Navedene činjenice idu u prilog otrežnjenju, ali i pravoj klimi za pokretanje ovog pitanja.

Neiskorišten medijski prostor

Svakodnevno sam u prilici da analiziram medijski prostor kao i informacije kojima smo često bombardovani, ako na sve to gledamo iz ugla jednog Bošnjaka dolazimo do činjenice, da Bošnjaci nemaju svoje kolektivno glasilo bilo pisano ili vizuelno, čak ni kao manjinski narod nemamo niti jednu emisiju na Državnom servisu, što je više nego poželjno. Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori, kao krovna institucija svih Bošnjaka, ima svoj zvaničan sajt koji je više od pola godine blokiran, odnosno prikazuje samo jednu stranu, i  kao takav nije od nekog značaja za Bošnjake. Sljedeći u hijerarhiji sajtova koji je, uslovno rečeno bošnjački je zvanična stranica Islamske zajednice u Crnoj Gori pod nazivom Islam Montenegro. To je zajednički sajt Islamske zajednice i Medrese ili se samo tako čini. Navedeni sajt nema na jasno i vidno mjesto istaknutu mogućnost odabira jezika, što je na sajtovima uobičajeno, tipa, bosanski jezik, crnogorski, engleski. Mišljenja sam da bi isticanje bosanskog jezika na ovom sajtu bilo od velikog značaja. Članci na ovom sajtu su usklađeni sa pravopisom crnogorskog jezika. Tekstovi koje preuzimaju, Kur′anski tekstovi su uglavnom na bosanskom, zbog prevoda određene literature sa arapskog, jednostavno je, mi u Crnoj Gori baš ne prevodimo arapske tekstove, ali u ukoliko neko to radi još uvijek nije vidnijeg karaktera. Na teritoriji Crne Gore postoje i, da ih nazovemo, privatni portali čiji osnivači su Bošnjaci i koji individualno vode brigu o tekstovima koje objavljuju, među njima izdvojiću dva koja su bitna za ovaj sjeveroistočni dio Crne Gore, a to su, „Rožaje today“ i „plavgusinje.me“. Prvi portal svoje tekstove uglavnom usklađuje sa Pravopisom bosanskog jezika, dok drugi tekstove usklađuje sa Pravopisom crnogorskoga jezika. TV Rožaje svoj cjelokupan program usklađuje prema normi crnogorskoga jezika. Radio stanica Fatih, radio Islamske zajednice koja još uvijek nema rasprostranjenu meržu (trenutno rade na širenju mreže), a koju za sada možemo pratiti samo online, nema svoju zvaničnu stranicu, ali o njegovom postojanju i funkcionisanju ne možemo čitati na zvaničnoj stranici Islamske zajednici, iako je ona osnivač. Ono što je dobro jeste što pomenuta radio stranica funkcioniše preko fejsbuka, ali i svog YouTube kanala, čime je prethodnih mjeseci promovisala program sa prefiksom bošnjačkoga, ali bez normiranog bosnsakog jezika. Glasilo „Elif“, takođe osnovano od strane Islamske zajednice, je prestalo sa radom, a tekstovi su bili usklađeni sa crnogorskom normom.

Ostalih glasila na bosanskom nema. Na gore pomenutom ispitivanju, radi pripreme, postavila sam pitanje koje se odnosilo na saznanja ispitanika o glasilima usklađenim sa normom bosanskog jezika, 100% ispitanika se izjasnilo da ne zna da u Crnoj Gori postoje takva glasila, ali je zanimljiv podatak da je 80% čitalo neku knjigu na bosanskom jeziku, dok 20% njih čitalo nijednu takvu knjigu, a ovaj procenat se poklapa sa procentom onih koji govore crnogorskim jezikom. Napominjem, izbor ispitanika nije bio slučajan, tako da upitnik nije mogao popuniti niti jedan pravoslavac.

Moja preporuka je da u sljedećem periodu, a sve u susret predstojećem popisu, Bošnjačko vijeće uputi pisani zahtjev RTVCG za dobijanje termina radi emitovanja programa od nacionalnog značaja. Sa zahtjevom poći i prema Islamskoj zajednici u Crnoj Gori da svoje tekstove uskladi sa normiranim bosanskim jezikom. Druga preporuka je otvaranje zvaničnog YouTube kanala, ali i formiranje redovnog časopisa koji će se baviti kulturom, jezikom, ali i gdje bi predstavljali aktivnosti Vijeća, realizovane projekte od značaja za Bošnjake.

Izdavaštvo i kulturni život

Poseban značaj za formiranje identiteta ima izdavaštvo i kulturni život. Institucionalnog izdavaštva sa prefiksom bosanskog jezika nema. Kao izdavači koji bi trebalo i koji imaju mogućnosti uskladiti svoja izdanja su: Islamska zajednica, Centar za kulturu Rožaje, Centar za kulturu Plav i Centar za kulturu Petnjica. To su institucije u gradovima gdje je manjinski narod većina i prema važećem zakonu imaju pravo na zvaničnu upotrebu svog jezika. Za Bošnjake iz Crne Gore kao jako važan izdavač javlja se i Almanah, čija izdanja nisu usklađena sa bosanskom normom. Pored navedenih postoji još niz nekih malih NVU koji se bave izdavaštvom čiji su vlasnici Bošnjaci, a koji bi trebaloda  usklade svoja izdanja. Sve ovo navedeno važi uz predpostavku da i Bošnjaci i Muslimani u Crnoj Gori govore bosanskim jezikom.

Bez zajedničkog institucijalnog djelovanja teško da se sa optimizmom može ići u susret predstojećem popisu stanovništva.

Moja glavna preporuka je da i okviru Bošnjačkog savjeta bude osnovana zasebna organizaciona jedinica, Institut za očuvanje kulture i jezika Bošnjaka sa istraživačkim centrom čime bi se na ozbiljan te naučno ispravan, ali prikladan način za narod koji nije ništa mlađi od ostalih naroda u Crnoj Gori, sačuvao bošnjački identitet sa svim elementima. Rad Bošnjačke biblioteke u okviru Bošnjačkoga vijeća teba afirmirati i kroz izdavačku djelatnost.

Što se tiče kulturnog života bošnjačke zajednice u Crnoj Gori, svi znamo, da se odvija stihijski, bez ikakvog plana čime se negira postojanje intelektualne elite Bošnjaka koja nije zanemarljiva, a ovaj okrugli sto je dokaz da Bošnjaci imaju jaku intelektualnu elitu. Potrebno je, baš sada pred popis, da Bošnjačko vijeće, kao krovna institucija Bošnjaka, pokrene relizaciju Bošnjačkog festivala na kojem bismo prezentirali bošnjačko nasljeđe kroz književnost, historiju, pozorište, folklor i sl. Potrebno je organizirati takmičenja za školski uzrast, ne samo iz jezika i književnosti, već i iz muzičke i likovne umjetnosti uz osnivanje etno grupa i sl.

Jedino institucionalno se možemo brinuti o očuvanju identiteta Bošnjaka.

1 – Gramatika bosanskog jezika, Dževad Jahić, Senahid Halilović,  Ismail Palić, Zenica, Dom štampe, 2000.  str. 38

2 – Isto str.34