Predstavnici Inicijative mladih za ljudska prava i Informaciono-dokumentacionog centra, danas su položili cvijeće na mostu u Plužinama, gdje su prije 30 godina na tragičan način ubijeni članovi porodice Klapuh, koji su bježeći iz ratom zahvaćene Foče sigurnost tražili u Crnoj Gori.

Obilježavanju godišnjice prisustvovali su i potpredsjednik Bošnjačkog vijeća Sead Šahman i specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić.
Polaganjem cijeća na mostu iznad jezera, simbolično je obilježeno 30 godina od ubistva Hasana, Feride i Sene Klapuh iz Foče, koje su u Plužinama, 6. jula 1992, ubili petorica pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), koji su za to beskrupulozno zvjerstvo, kvalifikovano kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, pravosnažno osuđeni u Crnoj Gori 1996.godine,ali većina izvršilaca još nije izdržala ni dan izrečene kazne.

Bošnjački narod nemože i neće zaboraviti ni jednu žrtvu genocidne ideologoje 90-tih prošlog vijeka, kazao je Sead Šahman potpredsjednik Bošnjačkog vijeća povodom 30 godina od ratnog zločina nad porodicom Klapuh. On je na mostu “Obrada Cicmila” u Plužinama kazao da je i ovaj zloćin posljedica genocidne ideologije koja je buktila devedesetih godina prošlog vijeka, a koje ,vrlo često, ni danas nijesmo pošteđeni, jer ozbiljno suočavanje s prošlošću nedopustivo dugo izostaje.

Nažalost ni danas za ovaj zločin ne postoji spomen obilježje na mostu, niti postoji mogućnost da putnici, prolaznici, učenici i studenti saznaju makar osnovne podatke o svirepom ubistvu tročlane porodice iz Foče, kazao je Šahman. On je apelovao na Ministarstvo pravde i sve nadležne u Crnoj Gori da intenziviraju procedure koje će sve zločince privesti pravdi.

Bošnjačko vijeće se sa pijetetom prisjeća svih stradalih tokom ratova devedesetih godina i ne može i neće zaboraviti žrtve teških zločoina kakav je i ovaj nad porodicom Klapuh,kazao je Šahman.

Koordinatorka Informaciono-dokumentacionog Centra, Mehdina Kašić Šutković, je pozvala na privođenje odgovornih pravdi: “Ubistvo tri člana porodice Klapuh je prvi presuđeni ratni zločin u Crnoj Gori za zločine koji su se desili tokom rata 90-ih godina. Od predstavnika nadležnih institucija zahtijevamo da se na ovom mjestu postavi spomen obilježje, te da činjenice iznijete u presudi budu dio obrazovnog programa. I što je najvažnije, da oni koji su pravosnažno osuđeni, a koji su živi, budu privedeni pravdi i izdrže kaznu zatvora. Postavlja se pitanje zašto osuđeni Zoran Vuković do danas nije izručen Crnoj Gori i da li se uopšte traga za ostalim učesnicima ovog zločina? Samim osuđenjem izvršioca pravda nije zadovoljena, naročito imajući u vidu da od donošenja presude pa do danas na ovom slučaju se dalje nije ništa rješavalo, a oni koji su pucali i bacili sa mosta u jezero članove porodice Klapuh uspješno izmiču pravdi”-naglasila je Kašić Šutković.

Kako podsjeća,Akcija za ljudska prava (Human Rights Action – HRA) zbog ovog ubistva, u Crnoj Gori su 1996. godine pravosnažno osuđeni petorica pripadnika VRS. Kao neposredni izvršioci, za ratni zločin protiv civilnog stanovništva osuđeni su Janko Janjić, Radomir Kovač, Zoran Simović i Zoran Vuković, na po 20 godina zatvora, dok je njihov pomagač iz Crne Gore, Vidoje Golubić, osuđen na kaznu zatvora od osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela i izvršilaca. Suđenju je prisustvovao samo Golubić, dok je ostalima suđeno u odsustvu jer su bili u bjekstvu. Na osnovu potjernice Crne Gore, Zoran Vuković je uhapšen u Srbiji 25. decembra 2015. godine, ali do danas nije izručen Crnoj Gori iako je objavljeno da je Crna Gora zatražila njegovo izručenje.

Presuda Višeg Suda u Podgorici bila je jedna od prvih presuda za ratni zločin devedesetih godina na području bivše Jugoslavije. Pravosnažno je utvrđeno da su okrivljeni 6. jula 1992. godine za novac prebacili tri člana porodice Klapuh iz Foče u Crnu Goru. Kada su stigli nadomak brane Mratinje, zaustavili su se kod mosta, izveli iz vozila oca, majku i kćerku, pucali u njih i gurnuli ih niz liticu. Obdukcijom je utvrđeno da su majka i kćerka preminule tek nekoliko sati kasnije.