Povodom izricanja presude Suda BiH za zločin u Štrpcima, Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori upozorava da je presuđeno samo nekim saučesnicima  zločina u Štrpcima.

Uvažavjući napor Suda Bosne i Hercegovina da se konačno utvrdi krivica za teški zločin izvršen protiv civila 1993.godine, Bošnjaci, a vjerujemo i svi pravdoljubivi građani, ipak su zatečeni prvostepenom presudom u procesu Štrpci, zbog ublaženih kazni za  sedam optuženih, a posebno zbog oslobađanja komandanta Druge podrinjske brigade iz Višegrada u čijem sastavu je djelovala i jedinica koja je izvršila otmicu iz brzog voza.

Kao što je saopšteno tokom izricanja presude, 21. oktobra 2022. u Sarajevu, Sud Bosne i Hercegovine prvostepeno je osudio sedam pripadnika Vojske Republike Srpske na po 13 godina zatvora za zločin u Štrpcima. Komandant Luka Dragičević je oslobođen.

Osuđeni su kao saizvršioci, na po 13 godina zatvora: Obrad i Novak Poluga, Petko Inđić, Radojica Ristić, Dragan Šekarić, Oliver Krsmanović i Miodrag Mitrašinović.Istom presudom, Luka Dragičević oslobođen je optužbe da je kao komandant Druge podrinjske brigade iz Višegrada dao naređenje za odvođenje civila.

Ovakva presuda za  izvršeni zločin otmice i svirepo ubistvo 18 bošnjaka, i hrvata te jednog lica arapskog porijekla, ostaje na simboličkom nivou pokušaja zakašnjelog ostvarivanja pravde koju žrtve, i svi časni ljudi čekaju blizu trideset godina.

Sud  je tako odlučio u presudi saučesnicima za zločin počinjen u Štrpcima, kada su pripadnici Vojske Republike Srpske na lokalnoj željezničkoj stanici, 27. februara 1993. iz voza koji je saobraćao na relaciji Beograd–Bar, izveli i ubili 20 putnika, civila nesrpske nacionalnosti.

Tokom suđenja  je potvrđeno  da su okrivljeni blokirali stanicu, ušli u voz i nakon legitimisanja izveli 20 putnika, koje su kamionom odvezli u školu u  Prelovu, gdje se nalazila komanda Prvog bataljona Druge podrinjske brigade.Tu su ih opljačkali, pretukli i žicom  vezali a potom ih krvave kamionom odvezli do srušene kuće  u selu Mušići, gdje su ih likvidirali. Njihova tijela  bačena su u Drinu.

Mnogobrojni materijalni dokazi i iskazi svjedoka, prema ocjeni Suda, pokazali su van razumne sumnje da su sedmorica optuženih počinili djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i da su kao saizvršioci sudjelovali u ubistvima 20 ljudi. Svaki od optuženih, prema stanju sudskih spisa, učestvovao je u lišavanju života više od jednog  nedužnog čovjeka, pa bi  u najblažem  slušaju, uz primjenu izvjesnih olakšavajućih okolnosti, zatvorska kazna morala bititi, najmanje po 15 godina za sve učesnike zločina.Toliku kaznu izrekao je Viši sud u Bijelom Polju, takođe jednom od saučesnika , Nebojši Ranisavljeviću.  Jer ovaj strašan zločin, motivisan niskim pobudama i nacionalističko šovinističkim porivima, nije mogao biti osnov za blaže odmjeravanje kazni, koje  u ovom slučaju ne mogu biti ni najmanja pravna protivteža teškim posljedicama zločina, kao ni valjana opomena – upozorenje da se u budućnosti slično ne ponovi.

Znamo da se pravo i pravda često razilaze  i da sudovi donose odluke prema onim parametrima koji  su definisani zakonom i dokaznim postupkom, ali je duboko zabrinjavajuće da Sud BiH nije uspio da dokaže krivicu Luke Dragičevića komandanta Druge podrinjske brigade iz Višegrada u čijem sastavu je djelovala i jedinica otmičara. Veliko je pitanje i šta će sud odlučiti u postupku na suđenju Bobanu Inđiću, komandantu Interventne čete pomenute brigade, optuženom za zločine po komandnoj odgovornosti.

Nekažnjavanjem kolovođa dodatno se zamagljuje lanac odgovornosti i opšteponata istina da je otmica planirana i organizovana u najvišim vojno političkim krugovima ondašnje državne zajednice Srbija i Crna Gora sa policijom  i Vojskom Republike Srpske.

Otuda nastaje ometanje pravde da  ni nakon  sedam godina od podizanja optužnice,iz  Odjeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, pred kojim se vodi  postupak protiv četiri lica koja se terete kao neposredni počinioci istog zločina, nema ni nagovještaja o okončanju procesa.

Opstrukcija ne prestaje pa  apelujem da sudovi u Sarajevu i Beogradu, uprkos višedecenijskom prikrivanju, uništavanju i krivotvorenju dokaza o zločinu otmice, do kraja istraju u  personalizaciji  krivice i nikako ne dozvole da planeri, nalogodavci i komandanti  ostanu izvan domašaja pravde.

Upozuravamo da je zakašnjeli proces i presuda za zločin nad civilnim žrtvama nedopustivo blaga u odmosu na mostruoznost djela, ali može biti značajna za cjelovito utvrđivanje krivične odgovornosti.

Uz sve to, valja ukazati na činjenicu da su radnjama optuženih uskraćene, ne samo porodice žrtava za čijim se tijelima još traga, već je riječ o istorijskom i ljudskom posrtanju koje je nanijelo ogromnu štetu čitavom bošnjačkom narodu, pa  i svakom pravdoljubivom čovjeku bez obzira na vjeru, naciju ili ideološka  uvjerenja.

Poštujući sve žrtve zločina, Bošnjačko vijeće se nada, da će u daljem postupku drugostepeni sud uočiti sve materijalno pravne okolnosti ovoga slučaja te da će ispraviti sve ono na šta je prije svih dužan da ukase, postupajući tužilac, kao i ono  našta razumno ukazuju oštećene porodice. Samo na istini i objektivnom rasvjetljavanjeu svega što se dešavalo tokom  genocidnog  pogroma devedesetih godina prošlog vijeka, može se graditi realan osnov za suočavanje s prošlošću i otvaranje novih stranica za suživot  na Balkanu.

Predsjednik BVCG

Ejup Nurković