Markišić: Priznanje genijima koji su stvarali bošnjačke pjesme

Na Svečanoj sjednici 21.marta u Podgorici, povelja “Hamdija Šahinpašić”, uručena je uglednom profesoru istraživaču, mr Halilu Markišiću iz Plava.

Žiri je saopštio da je  prof. mr Halil Markišić, ostvario  posebno značajne rezultate u istraživanju, prikupljanju, zaštiti i afirmaciji, etnomuzikološkog nasljeđa bošnjaka Plava i Gusinja. Zbilježio je 210 izvornih pjesama koje je  sačuvao od zaborava i obradio u knjigama.

Povelja sa imenom muzičkog genija, Hamdije Šahinpašića je nagrada, zapravo priznanje svim anonimnim narodnim genijima koji su stvarali pjesme, kao i svim onima koji su ih pjevali, prenosili, dotjerivali i čuvali, poručio je Markišić u obraćanju, nakon što je od predsjednika Bošnjačkog vijeća Ejupa Nurkovića primio ovo visoko priznaje .

“Velika mi je čas i zadovoljstvo da primim ovu nagradu. To moje osjećanje uslovljeno je sa više dobrih povoda:

Prvo, nagrada nosi ime muzičkog genija, Hamdije Šahinpašića, koji je sakupljao, znao, pjevao i sačuvao veliki broj lirskih narodnih pjesama Bošnjaka, a i drugih naroda. Osim na maternjem, pjevao je i na albanskom i turskom jeziku. Od njega je Milorad Vasiljević, osnivač katedre za etnomuziku u Muzičkoj akademiji u Brogradu, 300 pjesma zapisao i sa notnim zapisima objavio u Moskvi 1967. godine.

Drugo, što mi je nagrada data za očuvanje  muzičkog nasljeđa Plava i Gusija, koji su poznati, ne samo po prirodnim rijetkostima, nego i po raznovrsnoj, bogatoj i slojevitoj kulturnoj baštini.

Ttreće, što je ova ngrada, zapravo priznanje svim anonimnim narodnim genijima koji su stvarali pjesme, kao i svim onima koji su ih pjevali, prenosili, dotjerivali i čuvali. Od njih se samo stotinak u mojim knjigama pominje. Mnoge od tih pjesama i danas žive u Bošnjaka Plavsko-gusinjskog kraja.

Četvrto, što nagradu dodjeljeuje  krovna institucija Bošnjaka u Crnoj Gori – Bošnjačko vijeće, koje i na ovaj način pokazuje brigu za očuvanje i zaštitu kulturnog  nasljeđa Bošnjaka, ka bitnog elementa njihovog etnikčkog identiteta.

mr Halil Markišić

Poštovani prijatelji,  dozvolite da podsjetimo.

Sa dolaskom Osmanlijana, u ovom dijelu Balkana započelo je širenje nove islamsko-osmanske kulture i proces oblikovanja i razvoja nacionalnog identiteta, te značajnog elementa kulturnog identiteta – stvaranja osobene  kulturne  baštine, materijalne i nematerijalne. Po umijetničkim i drugim vrijednostima, mnogi djelovi toga nasljeđa stoje uz rame vrhunskih ostvarenja drugih nacionalnosti u Crnoj Gori, i vrijedan su satavni dio njene kulturen baštine.

Mnogobrojna  književna, naučna, kulturna i umjetnčka djela Bošnjaka u Crnoj Gori, mjerena najstrožim kriterijumima, mogu izdržati visoke međunarodne standarde. To govoti o nacionalnoj i civilizacijskoj zrelosti Bošnjaka u Crnoj Gori, da se zajedno sa drugim njenim narodima mogu uspješno uhvatiti u kolo naroda ujedinjene Evrope.

Sve na ovom svijetu je prolazno i izloženo propadanju. Nekada to čini vrijeme, a često i ljudi. Tako su vremenom propali značajni elementi kulturne baštine Bošnjaka, osobito materijalne,  ali ih je i mnogo nestalo zbog nemara, zapostavljanja, namjernog uništavanja te nepoznavanja njihove vrijednosti i značaja. Ipak ono što je preteklo vrijedno  je proučavanja i čuvanja.

Bošnjaci nemaju, a nikad nisu ni imali, niti jednu instituciju koja se bavi, proučavanjem i zaštitom njihove kulturne baštine. Zato je misija Udruženja „Almanah“ i istoimenog časopisa od neprocjenjivog značaja za Bošnjake , i svi trebamo brinuti  o finansiranju časopisa „Almanah“.

Mislio sam da su moje knjige o muzičkoj tradiciji Plava i Gusinja zabioravljene, kao i mnoge pjesme iz ovog kraja, ali eto ima onih koji čitaju i ne zaboravljaju te sam neizmjerno zahvalan onima koji su prepoznali vrijednost mojih knjiga o muzičkom nasljeđu Plavsko-gusinjskog kraja, i predložili me za nagradu. Hvala žiriju i Bošnjačkom vijeću, koji su me nagradom obradovali i oživjeli” – kazao je Markišić!

Biografija

Halil Markišić je rođen 1. januara 1948. godine u Vojnom Selu kod Plava, od majke Mejreme Markišić, rođene Musić, i oca Rama Markišića. Osnovnu školu završio je u Plavu, a srednju u Peći 1966. godine. Završio je grupu za biologiju na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Prištini 1970. godine. Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je 1979. godine jednogodišnju specijalizaciju i stekao zvanje specijalista za svremenu nastavu biologije. Na prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu odbranio je magistartski rad 1987. go

Od 1970. do 2013. godine radio je kao profesor biologije i hemije u Gimnaziji „30. septembar“ u Rožajama. Prosvjetni savjet Republike Crne Gore dodijelio mu je zvanje viši pedagoški savjetnik 1995. godine. Od 1997. do 2003. godine bio je član Prosvjetnog savjeta Crne Gore. Za izuzetan doprinos u vaspitno-obrazovnom radu dobio je nagradu „30. septembar“ opštine Rožaje 1982. godine i državnu nagradu OKTOIH 2004. godine.

Pored neposrednog nastavnog rada, profesor Markišić bavi se botanikom, fitoekologijom, zaštitom životne sredine, metodikom nastave biologije i kulturnom baštinom Bošnjaka. Objavio je veći broj naučnih i stručnih radova i knjiga (od kojih su neke štampane u više izdanja).

U izdanju “Almanaha” iz Podgorice i NVO „Priroda i baština“ iz Rožaja objavljene su dvije nove knjige mr Halila Markišića: “Rožaje slikom i riječju kroz stoljeće” koja ima 423 stranice i sadrži 883 fotografije, (od toga 487 fotografija odnosi se na kulturnu baštinu, a 396 na ljude i događaje),  i “Rožajski kraj – putovanje kroz stare foto-albume” koja ima 626 stranica i 1878 fotografija, (od kojih se 250 fotografija odnosi na kulturnu baštinu, a ostale fotografije odnose se na ljude i događaje).

Lirske narodne pjesme i pjevanje Bošnjaka iz Plava (2017.) i Lirske narodne pjesme i pjevanja Bošnjaka u Plavu i Gusinju (2018.) su zbirke, odnosno antologije narodnih lirskih pjesama koje su nastajale u dugutrajnom vremenskom kuntinuitetu, u specifičnim, društvenim, kulturnim i duhovnim okolnostima.

“Tokom višegodišnjeg zanimanja za prirodnu i kulturnu baštinu plavsko-gusinjskog kraja, sakupljao sam i građu o muzičkom nasljeđu Bošnjaka. Od te građe, u ovom zborniku zastupio sam samo pjesme sa pristojnim audio snimkom koje sam prikupio u Plavu i njegovoj okolini, a koje Bošnjaci iz ovog kraja smatraju svojom kulturnom baštinom, tj. koje žive u njihovoj tradiciji. Na  kompakt diskovima koji prate ovu knjigu, snimljeno je preko 210 pjesama i čuje se glas blizu stotinu izvođača narodne muzike Bošnjaka.

Predsjednik BVCG Ejup Nurković uručuje nagradu prof. Halili Markišiću

M.BV CG