Piše: mr. Sait Š. ŠABOTIĆ

Parlamentarni izbori održani u Crnoj Gori 30. avgusta 2020. godine, donijeli su evidentne promjene koje su se odrazile i na bošnjačko nacionalno biće. Prisutni elementi nacionalne pristrasnosti u redovima onih koji su uspjeli dobiti dio vlasti, zabrinula je Bošnjake i navela da se zapitaju da li ćemo i dalje težiti izgradnji građanske države, ili će pri raspodjeli svih važnijih pozicija sva mjesta pripasti ljudima koji isključivo pripadaju jednom nacionalnom korpusu. Odnosno, postavljeno pitanje bi moglo glasiti i da li se takav odnos prema ostalim nacionalnim zajednicama može nazvati ili označiti građanskim.

Najavljene promjene krenule su i od sektora prosvjete, što je bilo i za očekivati, ako se u vidu ima činjenica da je prosvjetna djelatnost temelj ljudskog društva. Ono što je interes Bošnjaka jeste i njihovo čvršće, obimnije i konzistentnije prepoznavanje u predmetnim programima i udžbenicima, kao osnovnim nastavnim sredstvima. Tu posebno mislimo na udžbenike istorije iz kojih učenici dobijaju saznanja o prošlosti ljudskog društva, pa i naroda kome pripadaju. I tokom nekih ranijih skupova, sličnih ovom današnjem, isticani su zahtjevi poput navedenog, ali se na tom planu nije puno postiglo.

Savremeni zahtjevi u nastavi usmjereni su prema multiperspektivnosti kroz čije sonde, da tako kažemo, valja poučavati učenike u učionici. U tom kontekstu manje brojni narodi u Crnoj Gori jesu teren na kojem se sjajno mogu uočiti sve predrasude, stereotipi i slični društveni okviri koji ksenofobično ograničavaju savremene društvene varijable. Upravo inkorporiranjem sadržaja o njima, moguće je prebroditi i prevazići pomenute negativne pojavnosti koje su prisutne u našoj društvenoj stvarnosti. Svima nam je, u tom pogledu, jasno da i Zakonom o obrazovanju afirmiše takve stavove, što znači da propisano samo treba pretakati u djelovanje i na djelu pokazivati demokratske kapacitete.

Mišljenja smo da nije potrebno posebno elaborirati činjenicu da znanja stečena u školi oblikuju svijest mladih naraštaja i direktno utiču na budućnost, zbog čega su za sadržaje predmetnih programa, pored učenika, zainteresovani i drugi subjekti, a prije svega njihovi roditelji. Mnogo je tema koje imaju poseban značaj za Bošnjake, a među njima svakako valja pomenuti sljedeće:

• Proces prihvatanja islama
• Muhadžiri i njihova kretanja
• Pobune Bošnjaka protiv osmanske vlasti (stereotip je i neistina da su Bošnjaci bili slijepo odani osmanskoj vlasti)
• Vjerske i društvene institucije Bošnjaka (među mnogobrojnim institucijama u udžbenicima istorije u Crnoj Gori pominju se sljedeće: post, hadž, zekat, imam, muftija, vakuf, džamija, šejh-ul-islam. Naravno, ne navodimo ovdje institucije koje su bile isključivo vezane za osmansko društvo i državu, koje se spominju u jednom broju, jer se bez direktnog pomena ne bi mogao objasniti puni smisao onoga što je nužno objasniti)
• Komitski pokret Bošnjaka (Iako je potrajao petnaestak godina, te iako se odvijao na dosta širokom prostoru, ipak se ne spominje u udžbenicima istorije koji su u upotrebi)
• Alhamijado književnost (sa prostora Crne Gore veći je broj alhamijado književnika, od kojih u udžbeničkoj literaturi za osnovnu i srednje škole ni jedan nije našao svoje mjesto. Lično mislim da veliki broj nastavnika istorije u osnovnim i srednjim školama o njima ne zna ni na nivou osnovne informacije)
• Sevdalinka (Pjesma koja je krasila i urbanu i ruralnu sredinu, ovjekovječila ljubav i ljubavne patnje mladih i brojne istorijske trenutke, te prepoznata od brojnih svjetskih naučnika kao vrijednost, još uvijek nije pronašla adekvatno mjesto u udžbenicima istorije i jezika)
• Epska poezija kao mjera istorijskih zbivanja
• Istaknuti Bošnjaci

Uz navođenje samo nekih tema koje smatramo bitnim za Bošnjake, potrebno je naglasiti da je veoma bitna pretpostavka, za koju je poželjno da dominira u obrazovnom sistemu, da učenici u školama, odnosno obrazovnim institucijama, nastave da uče da naša država počiva na različitostima koje svi treba da poštujemo kao naše bogatsvo koje treba da bude prednost, a nikako mana i nedostatak. Dodajmo tome i činjenicu da, posmatrano sa pedagoške tačke gledišta, škola bi trebalo da bude mjesto gdje se uče osnovne ljudske vrijednosti, te mjesto u kome se učenik stavlja u prvi plan, sa svim svojim mogućnostima i interesovanjima, a ne mjesto gdje će se učiti podjelama.