Ervin Ibrahimović,predsjednik Bošnjačke stranke

Nema evropskog puta Crne Gore bez učešća manjinskih naroda u društveno-političkim procesima Crne Gore

Na samom početku želim da čestitam oganizatorima ovog skupa na izboru teme koja je vrlo aktuelna, posebno posljednjih desetak mjeseci i mislim da je pravo pitanje “Bošnjaci i aktuelni procesi u Crnoj Gori i regionu”. Očekujem da ćemo kroz današnju kvalitetnu diskusiju doći i do određenih odgovora na pojedine izazove koji predstoje Bošnjacima. Bošnjaci, kao narod koji je jednoglasno podržao nezavisnost Crne Gore, zajedno sa drugim konfesijama i nacionalnostima mogu praviti Crnu Goru, koja je evropska, antifašistička i sekularna, Crna Gora jednaka za sve nas.

Pokušaću da ne budem političar, jer vjerujem da smo danas svi ovdje jednaki i imamo isti cilj, a to je da se položaj Bošnjaka u našoj domovini Crnoj Gori unaprijedi. Zaista je Crna Gora bila primjer kako se taj multietnički i multivjerski sklad njeguje. Kao neko kome je stalo do demokratije, moram reći da su promjene koje su se desile 30. avgusta dobre. Ali, pojave koje su se poslije toga desile zasigurno su pokazale da nismo zaokružili priču, odnosno, da u Crnoj Gori, u pravom smislu, nije zaživjela evropska priča. U tom kontekstu, naranjiviji i najslabiji su Bošnjaci, kao manje brojni narod u našoj državi. Mi smo osjetljivi na svake promjene i to smo osjetili u posljednjih desetak mjeseci.

U ovom dijelu, opet, ne govorim kao predsjednik Bošnjačke stranke, nego kao Bošnjak, kao otac, kao prijatelj svih građana Crne Gore, bez obzira kojoj vjeri i naciji pripadaju. Ali, moramo se svi zapitati kako odgovoriti na pojavu “čistke” u institucijama naše države. Ja vjerujem da u Crnoj Gori, a mislim i drugim državama, to ne postoji i nije zabilježen takav slučaj, da je prvi zamah aktuelne vlasti bio uklanjanje Bošnjaka iz značajnih institucija. Ja razumijem za one koji su po političkoj funkciji dobili ta mjesta, ali ne razumijem pojavu koja daje pravo za smjenu ljudi samo zato što su Bošnjaci, bez obzira na njihove, izvanredne reference. Tu reba da tražimo odgovor, da upitamo kuda to ide Crna Gora.  Žao mi je da u onoj Crnoj Gori, koja je već bila prepoznata na Balkanu po multietničkom i multivjerskom skladu, da smo krenuli ne jedan, nego više koraka unazad. To zasigurno nije dobro ni za Bošnjake, ali ni za Crnu Goru.

Preko 75 odsto građana Crne Gore je za evropski put Crne Gore. Ne možemo pričati o evropskom putu Crne Gore, ne možemo pričati o poglavlju 23, ako nema inkluzivnog učešća pripadnika manje brojnih naroda u institucijama sistema, ako nema učešća pripadnika manje brojnog naroda u društveno-političkim procesima u Crnoj Gori. Zasigurno, to nisu ta temeljna prava. I neko od uvaženih kolega je rekao, jedan od možda i prvih koraka nove vlade, pored ekonomskih problema i svega, da razmišlja o putu uslova dobijanja državljanstva ili da dođe do pitanja provjeravanja prebivališta, onda zasigurno treba da se zabrinemo. Kao što znate, imamo jednu ili dvije Crne Gore van naših granica, ali ono što je istina, najveći broj tih ljudi koji su na privremenom radu u inostranstvu su Bošnjaci i pripadnici manje brojnog naroda. I kada pričamo o prebivalištu, onda to tačno tangira nas Bošnjake.

Da li nekom smetaju oni koju su 99 odsto rekli da žele da žive ovdje, u Crnoj Gori ili je neki drugi cilj? Ali, tu apelujem na sve nas da zajednički i kao Bošnjačko Vijeće jasno pošaljemo poruku da se nećemo složiti sa takvim intencijama. To je sada prebačeno u Odbor za reforme izbornog zakonodavstva i vjerujem da će svi dati doprinos da ne napravimo grešku kao što su napravile neke druge države. Slovenija je pokušala to da uradi, ali poslije određenog vremena, njihov Ustavni sud, ali i Evropski sud za ljudska prava je oborio tu odluku. Ja sam legalista i za to sam naravno da se uredi birački spisak, ali ne možemo targetirati jedan narod koji, kao što znate, bezrezervno voli ovu državu i koji je spreman sve dati za ovu državu.

Treba da učimo, ako nećemo od zemalja savremene demokratije, onda od zemalja u okruženju. Srbija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina su otišle korak dalje, dozvolivši su svojim građanima na privremenom radu u inostranstvu da ostvaruju biračko pravo u njihovim diplomatskokonzularnim predstavništvima. Mi idemo korak nazad, želimo da im oduzmemo to pravo. Neko želi da prekine taj most između naših ljudi u dijaspori i nas ovdje, i to ne smijemo dozvoliti. Najopasnije je kad bi to ova država uradila, jer bi se odrekla, jedne ili dvije Crne Gore, neću reći najvrednijeg dijela naše države, ali, među prvim vrijednostima naše države i vjerujem da Bošnjačko Vijeće treba u tom pravcu da razmišlja.

Bošnjačko Vijeće treba glasno da kaže da Bošnjaci ne mogu biti građani drugog reda u ovoj državi. Imali smo protjerivanja, imali smo svega, ali sad imamo moderno iseljavanje. Ako država ne bude smogla snage, a mi smo ti koji utiču na procese, da se znatno ojača ekonomski standard mjesta gdje žive pripadnici manje brojnog naroda. Moramo skrenuti pažnju da i onaj u Beranama, ili Plavu ili Gusinju treba da ima mogućnosti približno onim građanima Crne Gore koji žive u Podgorici ili nekom drugom gradu. Do sada smo bili, što se tiče ekonomskog standarda, građani drugog reda. Odavde treba jasno da poručimo, ne mogu ona mjesta koja imaju najviše potencijala u državi, da imaju građane sa najmanjim standardom.

Ni jedan Bošnjak ne može da bude nesvjestan činjenice da je pripadnik autohtonog naroda u ovoj državi, to ne može niko da nam uzme, mi smo kao narod ovdje svoji na svome i to treba svakom da je jasno, nećemo nikom drugom dati da nam nešto imputira. Kada je u pitanju sazrijevanje Bošnjaka, ja vjerujem da će sledeći popis pokazati da je bošnjački narod na jednom visokom stubu nacionalnosti što se tiče svijesti i da je taj stepen sazrijevanja mnogo mnogo bolji nego što je bio na zadnjem popisu, ali to ne znači, drage koleginice i kolege, da treba da stanemo na tome. Sve institucije, na čelu sa Bošnjačkim Vijećem treba da budu lokomotiva u tom pravcu, da stignu do svakog kutka bošnjačke porodice i da kažemo sve o kulturi tradiciji i istoriji bošnjačkog naroda.

Drago mi je da su predstavnici Ministarstva pravde ovdje i hvala im što su danas tu da zajedno tražimo rješenje za bolju i ljepšu Crnu Goru, onu Crnu Goru koja će biti jednaka za sve. Ali, treba svima još jednom reći, Crna Gora sa tolikim bogatim kulturnim i historijskim nasleđem, u kojem ima drugih naroda, drugih religija, zasigurno ne bi bila toliko bogata i lijepa ako bi neko želio da izopšti kulturu, vrlo bogatu kulturu tradiciju i istoriju bošnjačkog naroda. I vjerujem, sve zdrave snage Crne Gore ne žele to, i odavde želimo da poručimo da pružamo ruku svim narodima u Crnoj Gori, da ovo bogatstvo prikažemo i u domu Crnogoraca, Srba, Hrvata, ali isto tako svu tu kulturu treba da prikažemo i Bošnjacima.

Srećan sam danas, jer se odazavalo ovoliko ljudi. Nekada je devedesetih godina, ovu politiku vukao mali broj ljudi. Danas je to prava armija ljudi i to je najbolja poruka da će Bošnajci imati perspektivu i budućnost u Crnoj Gori kakvu i zaslužuju.

                                                                                Bijelo Polje, 17.07.2021. traskript izlaganja