Prva manifestacija “Dani etno kulture Ibiš Kujević” započeta je promocijom monumentalne monografije, izložbom slika iz fundusa Galerije “Most” a završena biranim koreografijama dva velika Kulturno-umjetnička društva, “Vrelo Ibra” i “Mirko Srzentić”.

Koncet je otvoren koreografijama Ibiša Kujevića, “Ibarski Kolašin” i ” Bošnjačke igre iz okoline Rožaja” a potom su uslijedile, “koreografija Crna Gora”, “Albanske igre “, “Igre iz Boke”, “Bošnjačke igre iz Plava i Gusinja i druge. Ponosno sa osmjehom i suzama u očima, povremeno, folkloraši su igrali za publiku i Ibiša. Njima su se pjesmom pridruživale solistkine Irma i Ilda Nurković u pratnji gitare.

Večeras pokazujemo biserje folklora, kazao je Mirsad Rastoder na početku obraćanja u ime Bošnjačkog vijeća i drugih organizatora manifestacije.

Hvala vam  što učešćem i prisustvom podržavate “Dane etno kulture Ibiš Kujević” , manifestaciju koja ima za cilj da kulturom sjećanja i pamćenja, podstiče nove pregaoce da slijede misionara kulture kakav je naš Ibiš.

Folklor je odsjaj života – bivstvovanja svakog naroda, jer uopšteno rečeno, foklor je sve ono kako živimo, kako se veselimo i tugujemo, kako se ponašamo i igramo… Međutim, taj puls života, u umjetnost pretvaraju samo izuzetni stvaraoci koji od narodne tradicije stvaraju umjetnička djela.

U to ime, čast mi je da vas pozdravim u ime organozatora prve manifestacije posvećene Ambasadoru kulture.

Svojim istraživačkim i umjetničkim djelom Ibiš Kujević je zadužio sve narode u Crnoj Gori da to vrijedno kulturno blago prisvajaju, čuvaju i promovišu, ali, i podstiču nove pregaoce da svojim djelima slijede njegov primjer. S toga smo i krenuli sa ovom manifestacijom iz Rožaja, namjerni da ona svake godine bude u drugoj opštini sa novim reprezentativnim primjerima stvaralaštva u različitim oblastima kojima se Kujević bavio.

Ibiš je poznati etnolog i koreograf, ali se bavio i objavljivanjem knjiga, rekonstrukcijom narodnih nošnji, komponovanjem, organizacijom festivala, snimanjem dokumentranih filmova, pozorišnom produkcijom i organizacijom likovnih radionica, i sve je to zapaženo ne samo kod nas nego u regionu i šire. On je podjednako regionalni umjetnik koliko i naš rožajski, sandžački i crnogorski. I time treba da se ponosimo, i da ga budemo dostojni a ne, sebični i zavidni.

Listajuci knjige, monografije, zbornike i video zapise, koji svjedoče o radu Ibiša Kujevića, neko će pomisliti da je ovaj čovjek sabrao pet vjekova a ne samo pet decenija. Sa KUD-om „Vrelo Ibra”, koje je začeto 1969. godine, učestvovao je na svim prestižnim međunarodnim festivalima folklora i proslavio Rožaje i Crnu Goru širom svijeta. Osvojio je brojne nagrade i zaslužio Dane etno kulture Ibiš Kujević. Vjerujemo da će ovu prestižnu manifestaciju prihvatiti mnoge opštine u Crnoj Gori i komšiluku, ali se i sami moramo potruditi da tako bude. Ne samo željom nego i djelom. S toga mi ne zamjerite što ću i ovdje ponoviti, Bošnjačko vijeće je predstavničko tijelo svih Bosnjaka u CG, i kao takvo, dužno je da okuplja prvenstveno one ljude koji svojim stvaralačkim, obrazovnim i kreativnim potencijalom mogu i hoće da daju značajan doprinos opštem dobru – zaštiti prava, obrazovanju, kulturi… Jedino takvima se može ostvariti mnogo više u njegovanju bošnjačkog kulturnog identiteta kao stožera nacionalne samobitnosti i realne odnose sa drugim narodima u Crnoj Gori.

Pjenik je zapisao, “Ko sagradi most – dva će svijeta sastaviti”, a naš Ibiš i “Vrelo Ibra” sazidali su mostove ljepote od najtananijih, zlatnih niti autentičnog narodnog stvaralaštva koje je oblikovano vjekovima na ovim prostorima i dužni smo ga slijediti, poručio je Rastoder.

U ime Akademskog kulturno umjetničkog društava “Mirko Srzentić”, prisutnima su se obratile, Jovana Klisić i Anđela Lakiévić, članice ansambla i emotivno iskazale poštovanje prema velikom učitelju.

Dragi naši prijatelji, porodico Kujević, cijenjena publiko, želimo prije svega da se zahvalimo što ste nam učinili posebnu čast da učestvujemo na događaju koji obilježava ime našeg velikog, prije svega prijatelja, Ibiša Kujevića, a potom i jednog od najvećih doajena crnogorskog folklora koji je svojim nesebičnim znanjem i davanjem uspio da sačuva crnogorsku tradiciju sa sjevera CG i omogući da našu tradiciju prepozna i region i svjetska folklorna scena.

AKUD “Mirko Srzentić” osnovano je 1965. godine na Univerzitetu u Titogradu kao ambasador kulturnog nasljeđa Crne Gore. Od osnivanja do danas, Društvo ima za cilj očuvanje crnogorske folklorne baštine, tradicije i običaja. Kao dugogodišnji član Cioffa , AKUD „Mirko Srzentić“, predstavio je svoj rad na najvećim međunarodnim festivalima i manifestacijama širom Evrope i svijeta, počev od Francuske, Kanade, Brazila, Tajvana, Meksika, Jordana itd.

Od 2019. godine, “Mirko Srzentić” nastavlja svoje djelovanje pod palicom novog rukovodstva, i dalje njegujući sve vrijednosti koje krase naš ansambl. U tom periodu potreba za novim koreografijama je velika, a naša zelja bila je i saradnja sa Ibišom Kujevićem, koji nam je učinio čast da u našem ansamblu postavi, po prvi put, gradske Bošnjačke igre koje ste imali priliku da vidite.

Saradnja sa Ibišom Kujevićem ostavila je neizbrisiv trag u našem ansamblu i svakim izvođenjem pomenute koreografije, sa nama na sceni, Ibiš Kujević živi. Ovom prilikom želimo da prenesemo iskrene pozdrave našeg direktora ansambla Nedžada Lekića, koji iz opravdanih razloga večeras nije s nama. Ali kako bi naš Nedžad rekao, danas pričamo jednu lijepu priču zajedno sa Ibišom Kujevićem i svima vama, jer On živi u sjećanju i našim igrama, naglasile su Jovana i Anđela.

Dugogodišnji član uprave KUD-a “Vrelo Ibra” Asim Mujević, osvrnuo se na decenije rada i uspjeha.

Poštovani građani Rožaja, dragi gosti, poštovana omladino, svi stari i novi članovi KUD-a “Vrelo Ibra”, želim da vas podsjetim na neke značajnije datume.

KUD “Vrelo Ibra” postoji više od pola vijeka izniklo je zahvaljujući entuzijazmu tada prosvjetnih radnika Ibiša Kujevića i Delije Kurpejovića, koji su pored redovne nastave, organizovali van-nastavne aktivnosti te organizovali folklornu grupu, koja će kasnije prerasti u kulturno-umjetničko društvo “Vrelo Ibra”.

Tokom niza godina “KUD Vrelo” nizalo je najprestižnija evropska i svjetska priznanja, nabrojat ću neka od njih:

Kartagina u Tunisu 1972. godine, prvo mjesto na međunarodnom festivalu u Libiji, gdje su imali čast da budu na prijemu kod tada aktuelnog predsjednika Libije.

Prva nagrada “Grand pri” u Poljskoj 1986. godine, kao i nagrade za najveća dostignuća iz oblasti kulture u Crnoj Gori.

Posebno vrijedna nagrada jeste statua “Kosta Abrašević”, najveće priznanje narodne umjetnosti Jugoslavije-Valjevo 1989. godine. Ovaj spisak priznanja je veoma dugačak ali ja sam se ograničio na ova.

O stvaralaštvu i stvaralačkom opusu našeg prijatelja i gospodina Ibiša Kujevića govorili su 22. jula 2022. godine eminentni umovi iz oblasti kulture, nauke i etnomuzikologije iz one velike Jugoslavije na tribini posvećenoj stvaralaštvu Ibiša Kujevića pod nazivom “Pola vijeka KUD-a Vrelo Ibra”.

Iako je gospodin Ibiš največi dio svoje aktivnosti posvetio etno kulturi on je bio izvanredan organizator i pokretač mnogih umjetničkih grana, osnivač i utemeljivač je poznatog međunarodnog muzičkog festivala “Zlatna pahulja” a ranije i “Zlatna staza” odakle su afirmaciju doživjele poznate muzičke zvijezde kao na primjer Emina Jahović, Nataša Bekvalac, Verica Čuljković i druge.

Ibiš je bio i talentovan kompozitor moderne muzike i osvojio je visoko priznanje na međunarodnom muzičkom festivalu u Rumuniji.

Gospodin Ibiš Kujević je bio sjajajn istraživač i sakupljač iz oblasti etno kulture i u tome nema premca. Ostavio bogatu riznicu iz oblasti etno kulture u vidu audio i video snimaka sa širokog prostora one Jugoslavije a posebno iz Sandžaka, Crne Gore i Kosova.

Posebno mi je drago što Ibišovi sinovi nastavljaju i pokazuju interesovanje za etno kulturu. Njima je otac u nasljeđe ostavio ogromnu arhivsku građu iz oblasti etno kulture i omogućio da oni uspješno nastave djela svoga oca.

Sa Ibišom sam družio preko dvadeset pet godina. Ibiš je bio vrlo skroman čovjek, odan prijatelj i veoma dobar drug. Bio je nježan i brižan za svakog člana društva u svim generacijama. Na turnejama veoma odgovoran. Posebno je bio osjetljiv prema djeci slabijeg imovnog stanja i uvijek je nalazio način da se djeca osjećaju da su mu podjednako važana. Nikada ne bi otišao na spavanje dok ne bi bio siguran da su djeca polijegala.

Sa Ibišom sam proputovao desetine hiljada kilometara i desetine festivala. Pred svaku turneju osjećao sam kod njega uzbuđenje i veliki žar za putovanjem, jer se radovao da svojim članovima priredi lijepo putovanje i lijep doživljaj, da ih time motiviše na uporni rad.

Svaku turneju smo ozbiljno pripremali i planirali: Ibiš, dr Arslan Dedeić, Erko Šabotić, Murat Hajdarpašić, Erko Mujković i drugi članovi upravnog odbora. Ibiš je u svemu bio posvećen pedagoško-vaspitnom radu sa djecom i omladinom, pa smo vršili ozbiljne pripreme kako bi predstavili djeci kulturno-istorijske i druge vrijednosti krajeva i zemalja koje smo posjećivali.

Pored prestižnih nagrada i priznanja koje su osvajane na festivalima KUD “Vrelo Ibra” je nosio bajrak najdisciplinovanije grupe i isticao se po lijepom vaspitanju i lijepom ponašanju svih članova društva i nikada i u svim generacijama, članovi društva nikada nijesu napravili nijedan incident.

U svom dugogodišnjem radu KUD “Vrelo Ibra” je imalo više hiljada članova. To su danas vrlo dobri ljudi, uspješni i uzorni domaćini, dobra omladina i prepoznatljivi po kluturi, finom ponašanju a posebno prepoznatljivi na svim skupovima, zabava,a. svadbama po dobrom zabavljanju i lijepom igranju. Ovom priliko treba istaći da je Erko Mujković u poslednjih petnaestak godina bio veliki oslonac Ibišu u pripremi ansambla za turneje. Ibiš je bio čovjek strašne harizme. Nije trebalo mnogo da govori da se izvršavaju poslovi i zadaci.

Poslednjih godina skoro svakodnevno smo izlazili sa doktorom Arslanom i Rizom Mujevićem u čijim šalama, vicevima, dosjetkama je Ibiš jako uživao. Iako je bio svjestan svoje bolesti prosto je izgarao na pripremi monografije “50 godina KUD-a Vrelo Ibra” i radu na novoj koreografiji i opremanju iste, što u uslovima finansijske oskudice nije bio jednostavan posao. Nikada nas nije opterećivao svojom bolešću.

Doživio je da završi monografiju i novu numeru i zbog toga je osjećao veliko zadovoljstvo. Ne dugo pošto je završio ovaj posao i njegov se život završio a vječito sjećanje na njega čuvat će njegova djela. Mi smo izgubili velikog prijatelja i druga i genijalnog stvaraoca. Ibiš Kujević je bio i ostat će gorostas kulture bošnjačkog naroda.

Srećan sam što sam imao za druga i prijatelja Ibiša Kujevića

Neka mu Dragi Bog podari najbolje na onom svijetu.