Samir Agović, predsjednik opštine Petnjica

Zajedničkim pristupom je moguće djelovati za zajedničku dobrobit u susret popisa, ali i afirmacije Bošnjaka. Biti Bošnjak znači biti spreman za kompromis, praštanje, pomirenje i suživot. Biti Bošnjak znači biti za evropske i evroatlantske integracije, za razumijevanje i poštovanje, traženje  prava za sebe, nikada ne štetu drugog.

Stoga je tema Okruglog stola inspirativna, dovoljno široko postavljena što je dalo prostora okupljenima da iznesu svoje stavove svako sa svog aspekta, ali se nadam da smo svi shvatili da smo mi ovdje svi jedno, te da su političke iskre koje se katkad čuju na ovakvim skupovima suvišne. Možda to neki drugi žele, ali cijenim da bi ovakvi skupovi trebalo da budu mjesto okupljanja gdje treba da ostavimo po strani nesuglasice, jer nam je upravo i ta politička opredijeljenost i borba za političke stavove doprinijela sigurno i ovakvom stanju, što je kroz vrijeme već dokazano. Naime, suština naših problema je u našem genetskom kodu, našem istorijskom nasljeđu, socijalnom ambijentu u kojem egzistiramo kao narod i svakako u našem činjenju odnoso nečinjenju.

Moja sugestija je da se u budućnosti organizuje okrugli sto na kojem će se analitički pristupiti svemu onome šta smo dobro uradili, a šta nismo ili smo loše uradili. Zašto to kažem? Naravno, da bi period koji je pred nama bio sa što manje grešaka.

Aktuelna vlast ili prethodna vlast svakako podržava jednu ili drugu opciju ima pravo i obavezu, ali i potrebu da zauzima stavove kada smo mi upitanju, odnos prema nama. Međutim, mi nemamo pravo da skrivamo sliku o sebi i da se stidimo nečega što je dobro u nama i nečega što je naše pravo nasljeđe.

U tom smjeru, biti Bošnjak znači iskreno biti za građansku, evropsku, multietničku i antifašističku Crnu Goru. Biti Bošnjak znači biti za evropske i evroatlantske integracije, i to smo dokazali, to je valjda trend kojeg ne treba da se stidimo.

Biti Bošnjak znači biti spreman za kompromis, za praštanje, za pomirenje, za suživot, za razumijevanje, ali isto znači tražiti pravo za sebe, ne na štetu drugoga.

Biti Bošnjak u političkom, ekonomskom i socijalnom smislu, nažalost, je biti negativan, živimo u najmanje razvijenim sredinama, živimo u najlošijim ili najtežim infrastrukturnim uslovima, socijalnoj koheziji ili tome slično.

Biti Bošnjak znači biti nedovoljno zastupljen u organima vlasti kroz ovo vrijeme, ne treba se samo osvrtati na period od 30 godina nego to možemo posmatrati i mnogo duži period ili ako hoćete samo ovaj od 30 godina, sa analizom temeljnom, iskrenom i bez ikakvog pritiska, ili ovaj period koji je pred nama i biće prilika da se i o njemu sudi. Ono što, takođe, znači biti Bošnjak, jeste imati, nažalost, najveću dijasporu, u drugom kontekstu, to je sreća, ali ja govorim o dijaspori koja je nastala od nevolje. Što smo u takvim okolnostima živjeli da se narod, ovim ili onim povodom morao snalaziti bez ikakve podrške institucija ili sistema u bilo kom vremenu. I ako se sjetimo prve naše dijaspore koja je, svakako, od bivše Jugoslavije institucialno podržana jasno je zbog čega se i kako se odlazilo na zapad. Ali na svu sreću ta negativna pojavai koja se desila u socijalističkom periodu, krajem prošlog vijeka i danas sasvim je pozitivna, jer je dijaspora spasila mnoge naše ljude. I ono na čemu opet insistiramo svi zajedno, što je i ovdje potvrđeno, da nam je dijaspora ponos, uspjeh, ali i potreba da štitimo njihov interes u onoj mjeri koliko je to moguće kroz institucionalni okvir koji  je ovdje u Crnoj Gori, i mišljenja sam da upravo u tom segmentu ne treba da se dijelimo. Važno je i da vrlo jasno saopštavamo svi da je ovdje pitanje boravišta i pitanje prava na odlučivanje za važne stvari u domovini – Crnoj Gori, opet shodno evropskim standardima, to je za njih osnovno ljudsko pravo naših sunarodnika u dijaspori.

Vidjeli ste istraživanja, postoje i dalje predrasude o nama. Naša je obaveza da preispitamo kadrovsku politiku i naš domet u bilo kojoj oblasti, strogo i pravedno, bez obzira da li se radi o lokalnim ili državnim političarima, ključ je znanje i kad se radi o bilo kom radnom mjestu u institucijama sistema. Samo sa kompetentnim predstavnicima naroda mi možemo popravljati svoju sliku u društvu.

Ono što je posebno važno istaći, kad god smo bili jedinstveni oko važnih stvari i važnih tema, mi smo uspjeli. Nisu partijske stege toliko bile ni bitne ni važne kod određivanja i vraćanja tradicionalnog imena. Ovdje smo pristuni i svi smo gotovo iz različitih partija, nijedna partija nije mogla tu dominatno da utiče na moje opredeljenje, a nadam se ni svih vas, što ukazuje na to da naša svijest treba da narasta i da bude do kraja emancipatorska i da do kraja imamo snage da te predrasude o sebi, razbijemo na način koji je otmjen, civilizovan, dostojanstven i naravno nikad na štetu drugoga. E u tome smo uspjeli, uspjeli smo da se u kontinuitetu borimo izborimo za Crnu Goru i u toj Crnoj Gori,period od 15 godina bio je plodan period u kojem su institucije zaživjele, u kojem su se ostvarila kolektivna prava i ne zaboravimo da smo vratili dostojanstvo da smo kao narod upisani u Ustav Crne Gore. Ja tvrdim da je Ustav Crne Gore najbolji Ustav od svih država u regionu kada su Bošnjaci u pitanju, što je direktna zasluga jedne generacije političara i drago mi je što je Rifat Rastoder i dalje u kondiciji da zaista želi da doprinese ovom pitanju, jer je predvodnik  takvog promišljanja da u Ustavu moramo biti ravnopravni i jesmo. Još nekoliko institucionalnih stvari su utemeljene u pozitivnom smislu, kada su Bošnjaci u pitanju, ali ostaje pitanje da li smo to koristili na pravi način, što bi moglo da bude tema analize u nekom drugom ambijentu. Cijenim da je sada naša najveća obaveza popis, da je naša druga obaveza afirmacija onoga što je pozitivno, a to je kultura, naša tradicija, naša književnost, naša umjetnost i dometi koje smo ostvarili i oni jesu univerzalni. Odlično je neko govorio o sevdalinci, to je nešto što nas čini evropskim narodom i mi smo dužni kroz rad komisija u Vijeću da svaki čovjek koji pripada ovom korpusu da svoj doprinos na afirmaciji svoje nacije, svog zavičaja i time države Crne Gore.

Ja mislim da će taj period biti obaveza svih nas i da će ta naša obaveza sa lakoćom biti prihvaćena od svih samo ako budemo jedinstveni, biće prilika da se borimo oko stavova pojedinačnih i političkih interesa, a Bošnjačko nacionalno vijeće treba da podržimo kako bi opstalo kao naša prava institucija i da je nosimo u srcu onako kako to rade evropski narodi, a tvrdimo da smo evropski narod i jesmo. Stoga, pozivam da to i pokažemo, te da, u najmanju ruku, prvo poštujemo sebe da najprije radimo za sebe, nikako na štetu drugoga i onda da će nas i drugi ljudi još više uvažavati. Trenutak je jako težak, posebno u ovoj polarizaciji i situaciji kada Crnogorci i Srbi nisu riješili međusobne odnose, kada su i identitetska pitanja izuzetno aktuelna kod svih naroda na Balkanu. Dug je proces pred nama, trebaće nam kondicije, znanja, ali najviše sloge, jedinstva i poštovanja svakog od nas.

Vjerujem da je ovo dobar početak i ono što smo tražili na konstituivnoj sjednici Vijeća.