Dobitnik sam više značajnih književnih nagrada ali mi je nagrada sa imenom Huseina Bašića posebno draga iz, najmanje tri razloga – što pokazuje da smo i kao narod, i kao ljudi, zreli da vrednujemo i poštujemo svoje i, što nosi ime Huseina Bašića s kojim sam, i uz kojeg sam, proživio četiri lijepe i korisne decenije.

Zato sam i siguran da sam najbolji znalac njegovog opusa i ličnosti. Iz istog smo zavičaja, rasli u istim ambijentalno-socijalnim uslovima, vaspitavani na istoj etici i duhovnom nasljeđu, a njegovim prelaskom iz Plava u Titograd, porodice su nam stanovale u istoj kući. A onda smo, jedan do drugog podigli porodične kuće. Gotovo svakodnevno smo bili zajedno. Bili smo slični i različiti, najviše bliski. Uvijek sam bio svjestan snage i njegovog talenta i veličene njegovog književnog djela.

Njegova ćutnja bila je rječitija od svakog govora, njegova književna riječ – knjiga vremena za sva vremena, jazija u kojoj je zapisana vjekovima kazivana priča o ljudima i njihovom bitisanju.

Sudbinu bošnjačkog naroda niko nije umjetnički snažnije iskazao od Huseina Bašića. Pratio je je kroz historijske događaje i lomove, od vremena kad je bio uzdanica moćne carevine koja ga je najprije otpisala, od bezgranične vjere u njenu pravdu, do razočarenja u nju i sebe, od ostavljanja na cjedilu do muhadžirskih poticanja anadolskim bespućima koji će bošnjake razbacati na sve četiri strane.

Ratovali za druge i umjesto drugih, ginuli za ,,pusto tursko“, otišli ili ostali, išli uzdignute glave  zbog junačke i zaludne odbrane Nikšića i pobjede na Nokšiću – za njih je sve bilo isto. Od zaborava ih čuvaju knjige – jazije, kao Bašićevo kapitalno djelo, veličanstveni i neuništivi obelisci njihovog trajanja, ma koliko ono bilo tragično i potresno. Pa makar, kao na Cetinju, sami zgomilali i zapalili pune vreće svojih tapija, svjedočanstva o sebi, o svom identitetu, o onome što su bili i što neće da budu, čime će, zapravo, ojačati svijest o sebi. Poraz je pretvoren u pobjedu, ogorčenje u bunt, beznađe u vjeru. Pretvarajući život u priču – život se nastavlja i traje baš kao Bašićevi romani, moderno umjetničko djelo – za ponos i narodu koji ga je iznjedrio, i našoj Crnoj Gori, i njenoj kulturi.

Još jednom hvala za nagradu

(Iz obraćanja na svečanoj sjednici Bošnjačkog vijeća, 28.03.2022.)