Kemal Purišić, ekonomista, nekadašnji poslanik i ministar u Vladi CG.

Umjesto jačanja zajedničke inicijative ka reformama bližim EU, konfuzna i jednostrana politička perspektiva. Na udaru sveopšteg propitivanja su ključne proklamovane vrijednosti crnogorskog društva kao što su građanski koncept uređenja države, jednakopravnost nacija, vjera i kultura, antifašizam, sekularizam, dostignuti nivo prava manjinskih naroda i zajednica i niz drugih vrijednosti koje su cijenili i naši evropski partneri.

*****

Nadam se da će današnje konsultacije i dijalog rezultirati saglasnošću da se na aktuelne izazove odgovori iz ugla bošnjačkih, a ne partikularnih političkih interesa, i tako pomogne Vijeću da uspješnije ostvari svoju misiju.

Generalno, mislim da su aktuelni procesi u regionu i Crnoj Gori uglavnom destruktivni i dosta opasni. Umjesto da se desi pomirenje u regionu, stvori politička stabilnost, ubrzaju reforme koje nas primiču evropskim standardima življenja i jačaju zajedničke inicijative i nastupi na trećim tržištima, svjedoci smo pojačanoj militarizaciji, zategnutim međudržavnim odnosima, oživljavanju velikodržavnih projekata, stagnaciji u reformama, političkim krizama i nestabilnostima, odseljavanju mladih i ugroženih grupa stanovništva, stagnaciji u procesu pridruživanja EU.

Bezbjednosno, najveći izazov za Bošnjake je zagovaranje jednostranog rješavanja političkih kriza u Bosni i na Kosovu, provođenjem politika „svršenog čina“ ili nekom vrstom trampe teritorija, što bi neminovno preraslo u bezbjednosnu krizu sa svim pratećim rizicima u cijelom regionu Zapadnog Balkana. Na prilike u regionu i međudržavne odnose vrlo nepovoljno utiče paternalistički odnos Srbije prema Srbima u BiH, Kosovu i Crnoj Gori i Hrvatske prema Hrvatima u BiH, koje se na razne načine sve agresivnije miješaju u unutrašnje odnose unutar drugih suverenih država, ne prezajući ni od podržavanja opstruktivnih pa i separatističih aktivnosti i pokreta.

Dakle, političke krize u regionu postaju bezbjednosne, sa rizikom da se preliju na cijeli region.

Ovi procesi se direktno i vrlo nepovoljno reflektuju na Bošnjake i bošnjačke interese, s obzirom na to da dijelimo životni prostor sa pripadnicima više naroda, te da je naše skorašnje iskustvo bilo vrlo traumatično. Posljedice su nesigurnost i besperspektivnost građana, njihovo masovno iseljavanje, posebno Bošnjaka.

U Crnoj Gori, zbog krupnih neslaganja ključnih političkih aktera u odnosu na prošlost, sadašnjost i budućnost  crnogorskog društva i države, nema konsenzusa u odnosu na krupne političke i ekonomske izazove. Tako raste rizik od potpune blokade i kompromitacije ključnih državnih institucija kao što je Skupština, Ustavni sud, tužilaštvo, sudstvo. One su duže vrijeme blokirane ili otežano funkcionišu, zato što se ne može obezbijediti potrebna politička podrška za njihovo osnaživanje i djelovanje, pa ni kvalifikovana većina za reizbor sudske grane vlasti i tužilačke organizacije.

Nova vlast je promovisala politiku sveopšte revizije propisa i politika prethodne vlasti, koju je dominantno činio DPS, uz ograničeno učešće i uticaj još nekolio koalicionih partnera. Prethodnu vlast je ova nova kvalifikovala kao nedemokratsku, koruptivnu, diskriminatorsku prema Srbima, vlast koja je izdala interese pravoslavne većine, koja je širila podjele u društvu pa je, po njihovom stanovištu, potrebno sve to promijeniti i ispraviti. S obzirom na to da se te promjene rade bez kritičkog sagledavanja i učešća javnosti, uglavnom iz revanšističkih pobuda i bez konsultacija sa našim evropskim partnerima, stvara se velika konfuzija u pravnom poretku, degradacija javnih politika i tako diskredituje ranije uspostavljeni sistema vrijednosti i odnosa.

Da bi uspostavila političku kontrolu nad procesima u državi i postavila svoje partijske kadrove u upravi, nova Vlada je u hitnoj proceduri izmijenila brojne propise koji su donošeni uz konsultacije sa Evropskom komisijom, i tako stvorila uslove za politički revanšizam velikih razmjera.

Primjera radi, umjesto  najavljene suštinske reforme javne uprave, u cilju uspostave stručne, efikasne, racionalne i servisno orjentisane uprave, dobili smo politička postavljenja nedovoljno iskusnih i često nekompetentnih kadrova, kao i izražen nepotizam. Na sličan način i iz istih pobuda su promijenjeni propisi u oblasti obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite, tužilaštva… Aktuelna Vlada je tako ugrozila suštinsku politiku za proces pridruživanja EU, izazvala osude EU partnera i rizikovala zastoj u integracijama.

Na udaru sveopšteg propitivanja su ključne proklamovane vrijednosti crnogorskog društva kao što su građanski koncept uređenja države, jednakopravnost nacija, vjera i kultura, antifašizam, sekularizam, dostignuti nivo prava manjinskih naroda i zajednica i niz drugih vrijednosti koje su cijenili i naši evropski partneri. Brojni funkcioneri vlasti, svojim zalaganjima i konkretnim činjenjem, dovode u pitanje te vrijednosti i zalažu se za afirmaciju ranije odbačenih i retrogradnih ideja i pokreta. Pomenuću da se gotovo isključivo biraju i postavljaju kadrovi srpske nacionalnosti na odgovorne javne funkcije u upravi i državnim preduzećima, da se Vlada sastavlja u manastirima, da se rehabilituje četništvo i javno podržavaju osuđeni ratni zločinci a istovremeno negira genocid nad Bošnjacima…

Politički revanšizam je poprimio ozbiljne razmjere. Nova vlast je smijenila ili ima namjeru da smijeni po dubini sve rukovodioce u upravi i državnim preduzećima, bez obzira na njihove kompetencije i kvalitet rada. Ne preza se ni od javnog zagovaranja političkog revanšizma, kako u medijima tako i u državnim institucijama, i to od strane političkih nosioca vlasti.

Vlada je smijenila gotovo sve kadrove bošnjačke nacionalnosti koji su u ranijem periodu bili imenovani ili postavljeni na razne pozicije u državnim organima, institucijama i preduzećima. U prvih četiri mjeseca rada ove Vlade, kada je bilo oko 200 imenovanja i postavljenja, svega sedam pripadnika bošnjačke nacionalnosti je imenovano na odgovarajuće pozicije. Nezvanični podaci ukazuju na to da je nova vlast „po dubini“ imenovala i uposlila veliki broj svojih političkih pristalica, pripadnika prevashodno srpskog naroda u Crnoj Gori, čime je dodatno smanjeno relativno učešće službenika bošnjačke nacionalnosti u ukupnom broju službenika. Treba naglasiti da je ustavna garancija srazmjerne zastupljenosti u organima vlasti uspostavljena u korist djelotvornog uticaja manjinskih naroda na proces donošenja odluka koje su od suštinske važnosti za njih ali i kao princip zadovoljenja ekonomsko-socijalnih prava građana. Dakle, pripadnici bošnjačke nacije na taj način bivaju uskraćeni za značajna sredstva za njihovu egzistenciju, svakog mjeseca. U odgovoru na pitanje poslaniku Fatmiru Đeki, u maju 2021. godine, premijer Krivokapić je saopštio da je broj uposlenih Bošnjaka u javnoj upravi 3,79%, a broj uposlenih Muslimana 1,55%, što je neprihvatljivo kada se ima u vidu okolnost da žive u najmanje razvijenim sredinama Crne Gore i kada se ima u vidu da je ova ustavna garancija na snazi od donošenja tzv. Žabljačkog ustava, skoro 30-tak godina. Posebno je neprihvatljivo da premijer, obrazlažući to, javno u Parlamentu relativizuje ustavnu obavezu, pričom o građanskoj državi, o jednakom pravu svih građana i sl., što ili ukazuje da ne razumije princip iste važnosti svih ustavnih normi ili pak ukazuje na namjeru države da zanemari ovu svoju obavezu.

S druge strane, u više navrata, još uvijek nepoznata lica su na privatnim objektima Bošnjaka i imovini IZ-e u Crnoj Gori u Pljevljima, Nikšiću, Beranama, Podgorici i drugim gradovima ispisivali grafite, pjevali nacionalističke pjesme i slali poruke mržnje prema Bošnjacima i uopšte muslimanima, čime su unosili nemir i podizali tenzije. Vjerujem da se radilo o smišljenim provokacijama ostrašćenih nacionalista prema našim sunarodnicima, kako bi im se svetili za „iskonsku krivicu“, ali i političku saradnju sa DPS-om u dugom vremenskom periodu.

Zabrinjava i obustava finansiranja višegodišnjih kapitalnih projekata koje je započela prethodna vlast, kako bi se i na tom planu manifestvovao revanšizam i poslala poruka da sve zavisi od nove vlasti. Glavni problem je što će se brojni projekti konzervirati i u njima za neko vrijeme zarobiti angažovana sredstva, i odložiti pozitivni efekti, posebno otvaranje novih radnih mjesta.

Posebno je nedobronamjerna i prizemna namjera vlasti da s jedne strane da državljanstvo a zatim i pravo glasa ljudima iz država regiona, koje je Crna Gora prihvatila uglavnom kao izbjeglice i raseljena lica, iako u tim državama ostvaruju biračko pravo, a s druge strane oduzme pravo glasa autohtonim crnogorskim državljanima, koji niesu promijenili prebivalište, već privremeno borave u inostranstvu, a koji jedino u Crnoj Gori ostvaruju biračko pravo. Ta politika duplih standarda je neprihvatljiva prema našim građanima u dijaspori zbog toga što su oni najlojalniji dio naših građana, pomažu novčanim doznakama svoju državu i svoje porodice i trajno su vezani za svoju domovinu. Obzirom da su ljudi u dijaspori dominantno pripadnici bošnjačkog i albanskog naroda, ovu namjeru vidim i kao neprijateljsku prema sopstvenim građanima, usmjerenu ka slabljenju veza države sa svojom dijasporom, ali i kao diskriminatorsku politiku koja direktno podstiče iseljavanje sa naših autohtonih životnih prostora.

Nameće mi se zaključak da se namjerno stvara konfuzija u brojnim segmentima društva, tako širi pravna i lična nesigurnost i stvara dobar teren za realizaciju skrivene agende ove vlasti.

Po mom mišljenju, krajnji ciljevi su politička marginalizacija Bošnjaka kako ne bi bitno uticali na društvene procese, podsticanje na politički klijentelizam ka novoj vlasti i podsticanje iseljavanje sa tradicionalnih životnih prostora.

S obzirom na to da su prilike dosta složene, Bošnjačko vijeće  u Crnoj Gori trebalo bi da se aktivnije uključi u proces praćenja i analize okolnosti, te traganja za pravednim i održivim rješenjima koja će spriječiti pomenute tendencije u regionu i Crnoj Gori i raditi na njihovom unapređenju. Tako bi ostvarilo svoju osnovnu misiju, predstavljanja i zastupanja interesa Bošnjaka u Crnoj Gori.

Moguće aktivnosti Vijeća su:

-pokretanje dijaloga na pomenute teme sa vijećima drugih naroda u Crnoj Gori o statusu Bošnjaka i drugih manjinskih naroda u Crnoj Gori, s akcentom na dijalog sa srpskim i albanskim savjetom u Crnoj Gori;

-intenziviranje saradnje sa vijećima Bošnjaka u regionu vezano za aktuelne izazove i njihova moguća rješenja;

-iniciranje sastanka Vijeća sa predsjednikom Vlade i Skupštine Crne Gore na kojima bi se razgovaralo o aktuelnom statusu Bošnjaka u Crnoj Gori i otvorenim pitanjima;

-iniciranje gostovanja predstavnika Vijeća na RTCG na temu aktuelnog statusa Bošnjaka u Crnoj Gori;

-iniciranje razgovora predstavnika Vijeća sa ambasadama EU, država Kvinte i Turske o aktuelnim temama Bošnjaka.